Čaj bijeli sljez – list

12,00 kn

SLJEZ BIJELI – LIST

Althaea officinalis, porodica Malvaceae. U pučkoj i znanstvenoj medicini upotrebljava se korijen, list i cvijet bijelog sljeza. Raste u cijelom svijetu i kod nas na vlažnim riječnim nanosima, u ritovima i na obalama kanala.

Najčešći domaći nazivi: pitomi sljez, veliki sljez, sliz, šljez, šljezovina

Morfološke karakteristike – Bijeli sljez je višegodišnja biljka, jakog, mesnatog, račvastog korijena. Kora je blijedožuta, a meso korijena je bijelo. Ima slatkast okus i sadrži sluzi. Prvo se oblikuje lisna rozeta okruglih listova, a potom uspravna stabljika visoka i do dva metra. Listovi su srcoliki, krupni, na dugim peteljakama, nazubljenog ruba i obrasli gustim dlačicama, srebrnastozelene su boje. Bijeli cvjetovi sa pet latica stvaraju se u pazušcu listova. Plod je bočno spljošteni kalavac koji sadrži više sjemenki. Masa 1000 sjemenki je 3-5g.

Stanište: Raste samoniklo ili se uzgaja na vlažnim mjestima. Raste uz potoke, pored puteva i u jarcima.

Branje i prerada: Koristi se list i korijen, a rjeđe cvijet. Cvjetove i listove beremo tokom cijelog ljeta, a korijen vadimo na kraju vegetacije u listopadu. Cvjetove i listove sušimo u tankim slojevima u hladu na suhom i prozračnom mjestu. Korijen čistimo i peremo te sušimo s korom ili oguljen na suncu ili u sušari. Prije sušenja dobro ga je nasjeckati na sitne kockice.

Sadržaj sluzi je 30-35% i o njoj ovisi ljekovitost sljeza. Sadrži i oko 35% škroba, 1,5% masnog ulja, te pektin, tanin, asparagin, lecitin i fosfat. Cijela biljka sadrži sluzi, vrlo razgranat polisaharid, koji se sastoji od D-galaktoze, L-ramnoze te D-glukuronske i D-galakturonske kiseline. Osim sluzi, sadrži i heterozide flavonoida kao što je hipoletin, te fenolske kiseline. U Fitoterapiji se koristi korijen, a rjeđe list i cvijet.

Bijeli slijez sadrži ugljikohidrate, masno ulje, šećer, saharozu, sluz, škrob, pektin, mineralne tvari (fosfor, cink, željezo), asparagin, altain, fosfate, lecitin, jabučnu kiselinu, polifenole, sterole, flavonide (kvercetin, kamfor), vitamine B kompleksa i karotin. Korijen je bogat škrobom, polisaharidima, sluzi, pektinom, saharozom, flavonoidima i fosforom.

Farmakološko djelovanje: Antitusik kod dišnih infekcija, ekspektorans; djeluje protuupalno kod infekcija grla; antiflogistik kod iritirane i upaljene kože i apscesa i blagi laksativ.

Najčešća uporaba: Odvojeno se koriste korijen te list i cvijet. Koristi se za pomoć kod bolesti dišnih organa, crijeva, bubrega i krajnika. Čaj od njegovog korijena pomaže kod probavnih tegoba, kod upale mjehura i mokraćnih problema

 

Čaj od lista bijelog sljeza čine osušeni listovi (Althaeae folium) te cvijet crnog sljeza (Malvae flos). Taj čaj svojim sadržajem sluzi ublažava podražaj na kašalj i oblaže sluznicu zaštitnim slojem sluzi. Sljezov je čaj učinkovit kad je sluznica grla i dišnih putova nadražena i upaljena te se javlja zamarajući suhi kašalj koji je i dodatno nadražuje. Sljezov čaj smiruje podražaj na kašalj, ublažava upale i olakšava disanje. Sljezov čaj mogu piti i trudnice, dojilje i djeca. Posebno se preporuča osobama nadražene sluznice usta i grla (npr. pušačima i radnicima izloženim većim količinama prašine). Čaj se priprema tako da se 1 mala žlica prelije s 2 dl kipuće vode, pusti da odstoji pola sata i procijedi. Pije se više puta dnevno topli čaj.

Priprema čajaCvijet i list pripremaju se u obliku infuza tako da se 5 grama droge prelije s 250 ml vruće vode i ostavi 10 minuta. Pije se tri puta na dan. Bijeli sljez je vrlo netoksična biljka.

Pošaljite upit
Kategorija: